IN MEMORIAM - GEORGIJ PARO 1934. - 2018.

12.05.2018. U Zagrebu je 3. svibnja, nakon kratke i teške bolesti u 85. godini života preminuo veliki hrvatski kazališni redatelj, legendarni Georgij Paro

Po ocu Pažanin, po majci kubanski Kozak, po djetinjstvu i mladosti Karlovčanin, na području našeg grada, u Grabarku, idiličnom žumberačkom naselju, posjedovao je više od 40 godina kuću za odmor.
Proslavljeni redatelj (s više od 150 predstava), profesor, dramaturg, pisac, intendant zagrebačkog HNK-a, bio je član Ogranka Matice hrvatske u Jastrebarskom. Uz Jasku je posebno bio vezan kao suradnik i bliski prijatelj dramatičara Nine Škrabea. Režirao je šest Škrabeovih tekstova: "Ljubica", "Idu svati" i "Francekova teta" (Kazališna družina Histrion) te "Malo morgen", "Koltovi generala Pattona" i "Dobri čovjek Bažulek" (Kazalište KNAP i Gradsko kazalište Zorin, Karlovac).
Istinski erudit i građanin svijeta, odvažan i mudar, blagi melankolik i duhoviti cinik, vrhunski predstavnik "zlatne epohe" hrvatskog kazališta, kao redatelj, pedagog, intendant i umjetnički voditelj kazališnih ustanova i festivala presudno je oblikovao fizionomiju hrvatskog teatra druge polovice 20. i početka 21. stoljeća.

Nino Škrabe, kojeg je Žorž Paro u svojem predgovoru knjizi "U Plavom podrumu" (2017) nazvao "najvećim živućim hrvatskim komediografom", u povodu smrti tog kazališnog velikana izjavio je:

"Žorž Paro nije bio samo moj suradnik, bio mi je više od prijatelja, učitelj, stariji brat... Rado je dolazio u Jasku i bio zaljubljen u jaskanske krajolike. Volio je moje omiljene kafiće ("Ban" i "pokojnu" Gradsku kavanu) i jaskansku slastičarnu, a naročito duge razgovore u našem vrtu. S najvećom radošću pamtim naše zajedničke, tople, ljetne i sretne histrionske opatovinske večeri. Suradnja s njim bez sumnje predstavlja krunu mojeg kazališnog stvaralaštva. Napisao sam pogovore za dvije njegove sjajne knjige ("Razgovor s Miletićem" i "Pospremanje"). Svakodnevni rad sa Žoržom, ruku pod ruku, za mene je bilo nešto poput pisanja doktorskih disertacija pod vodstvom vrhunskog profesora i mentora. Surađivali smo u postavljanju šest predstava, od toga četiri u posljednje tri godine. Naročito mi je draga posljednja, "Dobri čovjek Bažulek", sa zagrebačkom premijerom u prosincu 2017, a s premijerom u njegovom Karlovcu u veljači ove godine. Tada je već teško bolestan, ali beskrajno sretan, doživio prave ovacije prepune dvorane Zorin doma i primio posebno priznanje svojeg voljenog grada. "Bažuleka" smo posvetili Žumberku i Žumberčanima pa ga je razdragala nazočnost Žumberčana u narodnim nošnjama.
Čuli smo se svakodnevno po nekoliko puta. Bio je hrabar i uspravan, u "čizmama" takoreći do posljednjeg daha. On je mene zvao "gospon pisac", a ja njega "professore".
Arrivedeci, professore!"

N.Š.

TAGOVI | Georgij Paro

Valid XHTML 1.1! Valid CSS!