Jaskanac Velimir Des Jakovac

03.04.2018. Ovo je priča iz pera našeg kolumnista Zdenka Vukovića Cene o jaskanskoj obitelji Jakovac čiji je posljednji potomak, Velimir Des Jakovac, nedavno preminuo u Zagrebu u 94. godini života

Fran (lijevo) i Velimir Des Jakovac

Početkom 20. stoljeća u potrazi za vinom u naš kraj dolazi Fran Jakovac (1888. – 1971.) iz Petrine (Slovenija) koja se nalazi nasuprot Broda na Kupi, a rijeka Kupa je ujedno i hrvatsko-slovenska granica. Poveći je broj Slovenaca tada stigao u obrtničko i trgovačko mjesto Jastrebarsko. Povod im je bio poslovni uspjeh u našem Jastrebarskom.

Obitelj Jakovac, s lijeva: Josipa, Fran, Velimir, Stanislava

Fran je odmah zapazio bogatstvo našega vinorodnoga kraja i ubrzo nakon kupnje vina sagradio i Vinariju u Jastrebarskom. Iz te je vinarije kasnijih godina nastalo Jaska vino.

Desova nogometna sportska iskaznica
Sportska iskaznica iz 1940. prilikom nastupa za Jašk

Bila su to teška vremena u kojima nitko nije bio siguran za život i nije znao što donose naredne godine. Mladi Des je preseljenjem u Zagreb stekao opet nove prijatelje, iako je i tih godina nastupao za NK Jasku, a dokaz tome su mi i brojne fotografije te njegovo svjedočanstvo kad sam ga u listopadu 2010. posjetio u Zagrebu na njegovoj adresi stanovanja. Ratne godine su mnogim mladićima odredile put, pa tako i Desu. Povodom tih godina Des je napisao i roman „Nikad oprostiti, nikad zaboraviti“ objavljen 1995. Imao sam čast na poklon od njega primiti tu knjigu iz koje sam mnogo toga saznao, jer brojni autori nakon završetka Drugoga rata su imali samo svoju teoriju i „istinu“.

Sportska iskaznica iz 1941.
Prilikom nastupa za Hajduk iz Jastrebarskog

 Komunisti su poslije 1945. vodili svoju igru u kojoj je stradala i obitelj Jakovac. Prvo su ostali bez sve imovine u Jastrebarskom, a Des je završio u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici. Duge godine u zatvoru ostavile su traga na njemu i otvorile mu oči da u onoj bivšoj državi za njega nema života i po izlasku iz zatvora je jedva čekao idealnu priliku da bi u drugoj polovici pedesetih prebjegao prvo u Austriju, pa Njemačku, da bi život nastavio u Kanadi. 

Prva strana korica

U toj se zemlji zadržao sve do devedesetih kad se ponovno vratio u Hrvatsku i Jastrebarsko. Povod povratka, želja mu je osim države Hrvatske bilo i vraćanje imovine koju u Jastrebarskom nikad nije dobio, dok mu je u Zagrebu vraćeno nešto, ali manje od 30 %. Na tom je imanju i nastavio život sa suprugom Anđelkom koju je upoznao u Jastrebarskom da bi redovito ulagao i u rodni kraj svojega oca, Petrinu, gdje je na kraju i sahranjen nakon što je preminuo u Zagrebu, 17. ožujka 2018., u 94. godini. 

Posveta za uspomenu na Desa

Istražujući sportaše i mnoge Jaskance saznao sam i za gospodina Desa i u 2010. sam došao kod njega u zagrebački stan da se upoznamo i da prikupim neke nove informacije vezane za moj grad Jastrebarsko. 

Prilikom mojeg posjeta gospodinu Velimiru Desu Jakovcu, 28. listopada 2010.

Prvi susret je bio pun nepovjerenja jer Des je mnogo toga u životu prošao i ja sam ga u potpunosti shvatio. Nakon što me je testirao i uvidio da ja imam sasvim druge namjere upoznao sam jednog divnog čovjeka za kojeg ipak mogu reći da mu je bilo mnogo teže nego lakše u životu. Poslije srdačnog razgovora i vrijednih podataka bio sam više nego zadovoljan da sam upoznao gospodina čija je obitelj u našem gradu ostavila veliki, vrijedan i neprocjenjiv trag zbog čega mnoge buduće generacije Jaskanaca trebaju znati pravu i jedinu istinu o toj obitelji. Des Jakovac mi je tada ispričao i još neke vrijedne pojedinosti iz mladosti, a poslao mi je i svoje svjedočanstvo u vrijeme ratnih godina koje sam priložio u svojoj novoj knjizi o Jastrebarskom, koja je upravo pred tiskom. Po povratku u Jastrebarsko devedesetih godina mnoge mlađe i nove generacije pamte ga kao samozatajnog gospodina koji je jako volio tenis i često ga igrao na jaskanskim igralištima.

Sestra Stanislava, otac Fran i Velimir Des Jakovac
U dresu NK Hajduk iz Jastrebarskog 1942., drugi slijeva stoji; Velimir Des Jakovac

U visokim je godinama, osim tenisa znao i često šetati, pa čak i bez problema voziti auto do svojeg imanja u Petrini. Nažalost, zemaljski život nam je svima određen i naš Jaskanac je jednog dana u drugoj polovici godine 2017. počeo osjećati tjelesne tegobe da bi jedno vrijeme proveo i na liječenju u Ljubljani te ostao na kućnoj njezi. Des je bio simpatičan čovjek koji je znao dobro procijeniti tko mu može biti prijatelj ili poznanik i na taj je način prihvaćao osobe. Jedna od takvih osoba je bio novinar i urednik jaskanskih medija tiskovine i portala jaska.hr, Ivica Krčelić koji je Desa posjetio u ljubljanskoj bolnici i u Zagrebu. Ivica Krčelić je na sahrani 20. ožujka 2018. u Petrini pročitao i oproštajno pismo koje ovdje prenosim:

Prilikom jedne utakmice 1943. u dresu Jaška na igralištu u Karlovcu, tada su svi igrači bili i zarobljeni od Talijana, drugi slijeva; Des Jakovac

„Tužan sam jer se opraštam od čovjeka i prijatelja od kojeg sam puno toga naučio i s kojim sam se u jednom dijelu svoga života puno družio. Jednom, sada već dosta davno odveo me ovdje u Petrinu na svoju djedovinu. Bili smo tada i na ovom mjestu gdje počiva njegov otac. Tada mi je rekao kako će i on jednog dana biti pokopan ovdje uz svog oca kojeg je od svih ljudi najviše poštovao i divio se svemu što je stvorio. Puno mi je pričao o Vinariji Jakovac u Jaski gdje je i rođen u najljepšem mjesecu u godini, svibnju, sada već davne 1924. godine. Imao je lijepo djetinjstvo, još ljepše mladenačke dane koje je nažalost okrutno prekinuo drugi svjetski rat. Te je dane na najljepši način opisao u knjizi "Nikad oprostiti, nikad zaboraviti" koju mi je poklonio odmah nakon izlaska u Hrvatskoj početkom devedesetih godina prošloga stoljeća kada se je vratio iz Kanade. Ta mi je knjiga puno pomogla da razumijem sve ono o čemu mi je pričao. O otimačini svega što je njegov otac Fran Jakovac stvorio, o robijanju u Srijemskoj Mitrovici, i bježanju iz voljene domovine jedne tmurne prosinačke noći 1956. kada je krišom preplivao rijeku Muru i pobjegao u Austriju, a potom u Njemačku i naposljetku u Kanadu, zemlju koju je smatrao svojom drugom domovinom. U emigraciji je proveo najveći dio svoga života, da bi se 1990. vratio u Hrvatsku s nadom da će povratiti sve ono što je obitelji Jakovac oteto nakon drugog svjetskog rata. Dijelom je i uspio zahvaljujući samo svojoj velikoj upornosti, ali Vinariju i rodnu kuću u Jaski nažalost nisu mu vratili. Novac nije htio jer, kako mi je rekao to bi bila izdaja obitelji. Htio je samo pravdu i moralnu satisfakciju, ali ni to nije dobio. Des je imao tvrde stavove i bio nepokolebljiv. Ne bi ga možda u ovoj prilici bilo pristojno citirati, no njegov je izričaj bio jednako živopisan kao i njegova osobnost. A on je to meni ovako rekao: Kurbini sinovi, uvijek ostaju kurbini sinovi!
Ali, u svemu ima i nešto lijepo. U Jaski je upoznao svoju Anđelku, ženu s kojoj je proveo prekrasne godine života, a posljednjih mjeseci kada mu je bilo najteže, Anđelka je bila baš kao anđeo stalno uz njega, i brižno ga njegovala. Njih dvoje ponovo su oživjeli Petrinu gdje je Des želio provesti posljednje godine života. Želio je biti u blizini oca Frana i majke Josipe i to zajedno s voljenom Anđelkom koja mu je u njegovom naumu bila velika podrška. I evo dragi prijatelju tvoj otac te čeka i vjerujem ponosan je na sve ono što si učinio u životu. Ponosna je i tvoja majka Josipa koja ti je uz tvoje krsno ime Velimir nadjenula i ime Des, po kojem te svi znamo, i po kojem ćemo te pamtiti i nikad te nećemo zaboraviti. Dragi Des neka ti je vječna slava i hvala, bilo je dobro poznavati te i uvijek ćeš nam nedostajati.
Zbogom dragi prijatelju, počivao u miru!“

Dana 25. lipnja 1944. JAŠK (Jaskanski športski klub), iza Drugog svjetskog rata NK Jaska; slijeva: Branko Pavlić, Ivan Šućura, nepoznat, Stanko Repnik, Vlado Maljevac, Velimir Vrbos, Vladimir Fabekovac, Marijan Severinac, Fuđak, Velimir Des Jakovac, trener Štefan
Nekadašnja vinarija Jakovac u današnje vrijeme Jastrebarskog

Sahrana je našeg nezaboravnog Desa obavljena u najužem krugu obitelji, a mi Jaskanci koji ga se rado sjećamo možemo mu samo poručiti „Svjetlost nek mu vječno svijetli“ i neka mu je laka zemljica. Zahvaljujem i gospođi Anđelki zbog poslanih podataka koje upravo ovdje koristim kao i u svojim još nekim zapisima.

Zdenko Vuković Cena

TAGOVI | Obitelj Jakovac | Velimir Des Jakovac

Valid XHTML 1.1! Valid CSS!