Željko Lovrić je svećenik koji je odrastao u obitelji koja nije bila savršena. Njegov otac radio je u Njemačkoj, dok je majka odgajala šestero djece. Ova pozadina oblikovala je njegov pogled na život i duhovnost. Lovrić danas organizira psihološku pomoć u svojoj župi, nastojeći pomoći onima koji se suočavaju s različitim životnim izazovima.
U razgovoru, Lovrić je istaknuo važnost podrške koju je dobio od svoje djevojke, koja mu je dala blagoslov da postane svećenik. “Djevojka mi je dala blagoslov da budem svećenik,” rekao je, naglašavajući kako je ta podrška bila ključna u njegovom duhovnom putu.
Lovrić također smatra da je župnik iz njegove mladosti postao očinska figura, što ga je dodatno motiviralo da se posveti svojoj zajednici. “Sestra me naučila živjeti svojim umiranjem,” dodao je, govoreći o vlastitim iskustvima s gubitkom i tugom, koji su oblikovali njegovu empatiju prema drugima.
U njegovoj župi se organiziraju violinski koncerti za djecu s poteškoćama u razvoju, što je još jedan način na koji Lovrić nastoji pomoći zajednici. Ovi koncerti ne samo da pružaju zabavu, već i podršku djeci i njihovim obiteljima, stvarajući osjećaj zajedništva i nade.
Lovrić je također autor knjige “Planina suza Bogova”, u kojoj dijeli svoja razmišljanja i iskustva. U knjizi, on se dotiče tema ljubavi i suosjećanja, ističući da “tko ne voli pse, ne voli ni ljude.” Ova izjava odražava njegovu filozofiju o važnosti ljubavi i povezanosti među ljudima.
U razgovoru je također spomenuo kako je anksioznost danas najveći problem koji zakoči čovjeka. “Ispovijed je terapija i za mene i za vjernika,” rekao je, naglašavajući važnost duhovnog zdravlja i otvorenog dijaloga o mentalnim izazovima.
Željko Lovrić nastavlja raditi na poboljšanju kvalitete života u svojoj župi, nudeći podršku i pomoć onima kojima je najpotrebnija. Njegova misija i angažman u zajednici ukazuju na važnost svećenika kao vođe i podrške u teškim vremenima.
