„‘Nabili’ su mi kapicu na glavu, pokazali kojeg suparničkog igrača treba čuvati i to je to“, rekao je Zlatko Šimenc, čiji je doprinos sportu bio neizmjeran. Šimenc, dvostruki reprezentativac u rukometu i vaterpolu, preminuo je u 88. godini života.
Rođen 29. studenog 1938. u Zagrebu, Šimenc je igrao 101 utakmicu za jugoslavensku vaterpolsku reprezentaciju i 25 utakmica za rukometnu reprezentaciju. Njegova karijera bila je ispunjena značajnim uspjesima, uključujući srebro na Olimpijadi u Tokiju 1964. godine, kao i srebrne medalje na Svjetskim prvenstvima 1958. i 1962. godine, te brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu 1966. godine.
Kao igrač kluba Mladost, osvojio je četiri puta Kup prvaka Europe, dok je kao trener također postigao značajne uspjehe, uključujući osvajanje Kupa pobjednika kupova i Europskog Superkupa 1975. godine.
„Šimenc je bio nevjerojatan sportaš“, izjavio je njegov sin, Dubravko Šimenc, koji je potvrdio da je preminuo u noći s ponedjeljka na utorak. Njegova trofejna riznica bila je vrlo bogata, a njegov doprinos sportu ostaje neizbrisiv.
Šimenc je bio poznat po svojoj svestranosti, igrajući rukomet zimi, a vaterpolo ljeti. Predavao je vaterpolo i rukomet na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je podučavao mnoge generacije mladih sportaša.
Detalji o njegovoj smrti ostaju nepotvrđeni, ali njegov utjecaj na hrvatski sport i dalje će se osjećati.
